Alan Baričević
Autor:
Alan Baričević

Specijalist za marketing

Kingovci: Igor - zlatni golman

Nastavljamo s predstavljanjem naših kolega na KING ICT blogu, koji uz posao uspješno pronalaze vrijeme za svoje hobije. Danas vam predstavljamo kolegu Igora iz Sektora razvoja poslovanja infrastrukture.

Igore, predstavi nam se ukratko i objasni čime se baviš u slobodno vrijeme?

Kao što sam napomenuo, radim u KING ICT-u Sektoru razvoja poslovanja infrastrukture već 4 godine, a trenutno kao tehnički pre-sales za Enterprise segment. U slobodno vrijeme bavim se rukometom (zimi) i rukometom na pijesku (ljeti), a igram na poziciji golmana. I naravno, volim sve ono što vole mladi, dobru muziku, filmove, neke društvene igre.....i dobre tulume naravno hahaha :)

Kako si došao do rukometa na pijesku i gdje se nalaze igrališta u Zagrebu?

Pa nekako je to sve došlo prirodno. Kako se bavim rukometom još od mladih dana, kad je stigao taj novi sport u Hrvatsku, nakon završetka dvoranske sezone, tražili smo nešto čime bi „produžili“ sezonu, i to smo pronašli upravo u rukometu na pijesku koji je prirodan nastavak naše dvoranske priče. Igrališta su na Jarunu, kod veslačkog centra, gdje nam je grad ustupio 3 terena na kojima treniramo i igramo utakmice te imamo pripreme s klubom i reprezentacijom. Postoji naravno još par improviziranih lokacija po gradu, ali sva natjecanja se odvijaju na Jarunu koja je odlična lokacija.

Koja su pravila rukometa na pijesku? Postoji li razlika u odnosu na klasičan rukomet?

Najbitnije je naglasiti kako je rukomet na pijesku beskontaktan sport s izrazitim načelom Fair Play-u. Vrhunski nivo igre uvelike ovisi o fizičkoj spremi natjecatelja, a igra se 2 puta po 10 min. Ovako na prvu to zvuči malo, no treba imati na umu da se igra ljeti, gdje zna biti po 40-ak stupnjeva i to po užarenom pijesku i kako je to vrlo naporan sport. Još valja napomenuti da se često igraju i po 3 utakmice dnevno. Napad se igra s igračem više, odnosno golman nakon obrane izlazi izvan igre i ulazi igrač i obrnuto. U obrani je dozvoljeno blokirati udarac protivniku, čak i u prostoru unutar 6 m. Regularan gol vrijedi 1 bod, dok se piruete i cepelini vrednuju s 2 boda, i sve iole ozbiljnije ekipe igraju uvijek na 2 boda, osim kad je gusto i radi taktike je potreban baš 1 bod ukoliko je par sekundi do kraja seta. Igra se 2 seta po 10 min i ukoliko je rezultat 1:1 u setovima, onda se kreće u raspucavanje u kojem igrači odlaze u kontru 1 na 1 protiv golmana, svaki tim po 5 puta i gleda se tko ima uspješniju realizaciju nakon 5 serija.

Znači ti si jedan od pionira tog sporta u Hrvatskoj?

Hahaha, pa može se i tako reći. Iako je rukomet na pijesku već dosta dugo prisutan u Hrvatskoj, nekih 12 godina, malo jači fokus medija i javnosti pojavio se tek nakon prvih uspjeha reprezentacije 2009. godine. Tada se sport malo više standardizirao i počela se raditi „ozbiljnija“ selekcija i studioznije se pristupalo samoj igri. Osobno sam krenuo u tu priču iz čistog gušta i u početku mi nije bio cilj ući u reprezentaciju, što zbog fakulteta kojeg sam završavao, što zbog mog angažmana u RK Poreč i RK Karlovac u to vrijeme, tako da jednostavno tada nije bio dobar timing uglavnom zbog ispitnih rokova.

No onda se sve posložilo i konačno si uspio nastupiti i za reprezentaciju.

Da, sve obveze sam uspio prilagoditi i ubilježio sam prvi nastup za repku na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2010. No moram priznati da mi debi i nije ostao u bajnom sjećanju. Nakon prve dvije pobjede protiv Australije i Egipta, izgubili smo u raspucavanju od Rusa, gdje sam „zaradio“ crveni karton u ranoj fazi utakmice, te smo kasnije s još jednim jako nesretnim porazom ispali s tog prvenstva. Nakon toga sam se zainatio i odlučio im vratiti te osvojiti sve što je moguće hahaha... :)

Rukomet na pijesku nije baš toliko popularan sport u Hrvatskoj. Kako se snalazite za natjecanja, pripreme, opremu? Postoje li sponzori ili savez koji vas financira?

Klupski rukomet na pijesku je za sve nas čisti trošak, sve sami plaćamo i nismo ni u kakvom sustavu financiranja. Tako da smo, htjeli ne htjeli, bili primorani vrlo brzo naučiti kako funkcioniraju nisko tarifni prijevoznici, otkriti optimalne puteve do potrebnih destinacija i kako uštedjeti na svakom koraku. Što se reprezentacije tiče, tu je priča mnogo drugačija. Tu imamo financijsku potporu od Hrvatskog rukometnog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, koji nam financiraju sve, od priprema, opreme, troškova smještaja, hrane, pa čak i dnevnica.

Koje svjetske reprezentacije su vam najveći rivali?

Brazilci su nam definitivno „najžešći“ konkurenti i s njima uvijek igramo „partiju šaha“, koja se gotovo uvijek svede na 1 loptu. Kod njih je rukomet na pijesku nacionalni sport pa je uvijek najveći gušt igrati protiv njih. Oni imaju tu prednost da odvajaju puno više vremena za pripreme za veća natjecanja te imaju bolju klimu u kojoj treniraju s dosta profesionalaca u svom sastavu. Isto tako, Katar nam je sada dosta jaka konkurencija jer su pokupovali pola svijeta i doveli u svoje redove te su trenutno treće plasirana reprezentacija na svijetu.



Kao veliki plus rukometa na pijesku su sigurno putovanja. Koja su najbolja mjesta na kojima si igrao do sada?

Uf, dosta je toga bilo. Ali neke od najzvučnijih destinacija sigurno su bile Oman, Kolumbija i Brazil gdje smo nastupali na svjetskim prvenstvima i svjetskim igrama. Posebno pamtim polufinalnu utakmicu svjetskih igara s Brazilcima u Kolumbiji u Canaveralejo Bull Fighting Areni (korida), pred 11.000 ljudi što je rekord samog sporta u ovome trenutku. To je nešto neopisivo, Kolumbijci su tada čak više navijali za nas i to je nešto što mi se usjeklo u sjećanje. Isto tako, bilo je dosta putovanja duž cijele Europe, a zadnje putovanje bilo je baš prije koji mjesec, u Lausannu, gdje se odvijala prezentacija rukometa na pijesku pred Međunarodnim olimpijskim odborom kako bi se sport igrao na Olimpijskim igrama 2024 godine. Velika je stvar što je na tu All Star egzibicijsku utakmicu pozvano i čak 4 Hrvata, među kojima je i mene zadesila čast J.

A u Hrvatskoj? Gdje se sve igra kod nas?

Kod nas se najčešće igra po obali. Postoje razni turniri u Zadru, Trogiru, Splitu, Crikvenici, na Pagu, Umagu. Na prvenstvu Hrvatske klubovi su uglavnom iz Zagreba. Postoje još 2 kluba iz Splita i okolice i 1 iz Čakovca.

Nedavno si se vratio s Europskog prvenstva iz Španjolske gdje ste po 4. put zaredom osvojili prvenstvo Europe. Kako vam to uspijeva? Koje još rezultate bi izdvojio?

Trener nam je odličan, pripreme su uvijek naporne, ali očito i kvalitetne jer su nam dosad donosile rezultate. Evo, kao što si napomenuo već, zadnja 4 prvenstva Europe smo osvojili, 2014. godine bili smo 2. na svijetu, dok sam s klubom 6 puta bio klupski prvak Europe. To bi bili najvažniji rezultati. Naravno, bilo je tu još mnoštvo „manjih“ turnira i natjecanja koje smo osvojili, no ovi nabrojani su mi najvažniji.

Opa, svaka čast! To su stvarno impresivni rezultati! Reci mi, koliko često trenirate?


Hvala, hvala J Iznimno smo ponosni na sve naše ostvarene rezultate i nadam se kako će ih biti još. Što se treninga tiče, treniramo svaki dan po sat i pol do dva. Jednostavno, trening mi je postao dio dnevne rutine i ne doživljavam ga kao trošenje slobodnog vremena, već kao fiksnu stavku koja je uvijek tu, pa se prilagođavam ostalim aktivnostima prema tome.

Imaš li kakvu anegdotu s prvenstva za podijeliti?

Pa i imam. Baš ove godine na prvenstvu kupio sam zečje uši, mašnicu i repić za onoga kojeg proglasimo najlošijim pojedincem na pojedinoj tekmi i taj postaje ''zec''. Taj „sretnik“ mora sve navedeno nositi do sljedeće utakmice bilo gdje da idemo. Na ručak, večeru, u dućan, grad. Ekipa je tu zafrkanciju jako dobro prihvatila, iako je znalo biti i onih koji su se znali naljutiti kad bi bili izabrani kao najlošiji. No, to su sve sitnice koje nas još više zbližavaju i vode do krajnjeg cilja, pobjede. Ima toga puno više no nije sve za objavu. J

Može li se živjeti od rukometa na pijesku?

Mogu samo „Katarci“, koji su dovedeni za stvarno odlične financijske uvjete. U Hrvatskoj se nažalost ne može. No mi to i ne igramo radi novca. Zadovoljni smo putovanjima, sklopljenim prijateljstvima i druženjima, i jednim velikim guštom koji nas ispunjava kad nastupamo za hrvatsku reprezentaciju.

Jesu li vas mediji popratili nakon osvajanja EP?

Evo ove godine su nas po prvi puta malo više medijski popratili, čak je i novinarka bila poslana s nama u Španjolsku kako bi izvještavala s Europskog prvenstva. Imali smo i jednog čovjeka koji je snimao clip-ove naše zafrkancije i samim time smo postali „simpatičniji“ javnosti. Čak su nas i zvali na gostovanje u emisiji „Dobro jutro Hrvatska“. Tad sam malo ostao u šoku, jer sam mislio da ću na HRT ići samo poslovno, nositi ponude i to. J Još imamo i snimanje reportaže za emisiju In magazin, tako da se stvar polako počinje kotrljati.

Može li se povući paralela između posla kojeg obavljaš i tvog hobija?

Može, naravno. Mislim da svaki sportaš ima razvijene radne navike i da se kroz sport navikneš raditi s raznim ljudima, stalno učiš i nastojiš unaprijediti sebe i napredovati. Isto tako je i u poslu, nastojim biti uporan, prilagođavam se raznim situacijama, isto kako bi se i na terenu prilagođavao protivnicima i nastojim pronaći najbolje rješenje za svoj tim. Kroz sport razvija se i karakter, učimo se da ne odustajemo na prvoj prepreci, već nastojimo pronaći opcije kako bi svladali prepreke i na kraju obavili posao najbolje moguće.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Mislim se i dalje baviti i rukometom i rukometom na pijesku. Dokle god mi moje tijelo to dopusti da igram na ovom nivou, mislim da bi bila šteta odustati sada, kada imam još neke ciljeve koje bi volio ostvariti, a tu bi bilo osvajanje Svjetskog prvenstva koje fali. J

Hvala ti Igore na ovom razgovoru i želimo ti još mnogo sjajnih rezultata!

Popularne teme
.NET ABAP ADFS Agile Always On Anemic Model Angular Azure Backbone BI BI projekti Bootstrap building people business inteligence Business Intelligence Change Chrome CI CITCON Claims compile Continuous Delivery continuous deployment Continuous Integration CSR d3js data data visualization Data visualization alati DDD dekompozicija dependency injection dinamička forma dinamički parametri dinamički query distribuirani razvoj Domain-Driven design DOP društvena odgovornost edge-based video analytics Eliminating waste enkapsulacija enterprise razvoj softvera ERP ETL Excel FIORI Frontend game Geopackage GPKG GIS Git Groovy heat map HICCUPS Hichert HTML IBCS interoperability invision IoT IPSO izvještavanje java java lambde benchmark JavaFX Javascript Jazz Build Engine JBE Jenkins jquery jqueryui jsfiddle JVM Kaizen Kanban KING ICT Kingovci Knockout kvaliteta leadership Lean M language Management Maven Metodologija microservices Microsoft mobile Mobility mockups moć monday game NetWeaver network nodejs OGC OKR open source optimizacija organizacija organizacijska struktura OutOfMemoryError outsourcing paginacija Performance performanse PERT PMI podatkovni skup pouzdanost Power BI Power Map Power Pivot Power Query Power View pretraga proces procjena Product Owner programming proizvod Project manager projektni plan radar Rational Team Concert razvoj tima Release resize responsive charts REST retrospektiva Rich-Domain model Roko Roić rolling wave planning RTC SAP scale scatterplot chart Scrum scrum team scrum tim service boundaries single responsibility principle Single Sign-On smart metering SoapUI social responsibility softver Software software prototyping Software Testing Club Spring Boot SQL standard sustav videonadzora svg Team team building team development Team Foundation Server terminski plan Testing tim timesheet timovi Toggl.com touch transakcijski nadzor tražilica Uspjeh Visual Studio vodstvo vodstvo leadership moć društvena odgovornost DOP social responsibility CSR vođenje projekata WBS Web Zagreb STC

PRIJAVA NA NEWSLETTER

Najnovije novosti iz ICT svijeta