Dragutin Vuković
Autor:
Dragutin Vuković

Savjetnik za sustave upravljanja

Vodstvo i društvena odgovornost – 3. dio

Prethodni nastavak: MOTIVACIJA I VODSTVO

DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE I VODSTVO

Vodstvo i društveno odgovorno poslovanje su dvije sintagme koje sve češće susrećemo, iako još uvijek rijetko u istoj rečenici. Trpimo, nažalost, oskudicu i jednoga i drugoga. Kao što obrazlaže Cavico (2013), poslovanje na odgovoran način zahtijeva od vodstva spoznavanje interesa različitih dionika kao i sposobnost balansiranja suprotstavljenih sastavnica poslovanja na pravedan način. Kao rezultat bi se trebala stvoriti dugoročna, održiva vrijednost, ne samo za dioničare već i za zaposlenike, kupce, zajednicu, te ostale dionike poslovanja organizacije, uključujući društvo u cjelini. Prema novijoj literaturi, izvrsno istraženoj i komentiranoj u (D’Amato, Henderson i Florence, 2009) postoji rastuća svjesnost o potrebi da poduzeća usklađuju svoje vodstvo sa širom zajednicom. Korporativni vođe su odgovorni za utjecaj koje njihove kompanije imaju na društvo i prirodni okoliš i to ne samo u okviru zakonske usklađenosti i odgovornosti za pojedince. Društveno odgovorno poslovanje mora postati vodeće načelo za korporativno vodstvo i poduzetništvo.

Usporedimo li neka ključna svojstva vodstva i društveno odgovornog poslovanja, može se utvrditi da postoje odrednice koje su obostrano primjenjive: balansiranje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, jednako dobar tretman prama svim dionicima, motiviranje i inspiriranje zaposlenika takvo ponašanje, stvaranje etičke kulture. 

Možda najvažnija značajka vođe je sklonost žrtvovanju kratkoročnih za dobrobit dugoročnih ciljeva. Društveno odgovorno poslovanje je pretežno usmjereno na održivost u mnogim područjima pa je po sebi dugoročne orijentacije. Donošenje teških odluka u kratkoročnom kako bi se zaštitili i održali dugoročni ciljevi nije intuitivno. U privatnom sektoru postoji rastuća usmjerenost ka kratkoročnim, na štetu dugoročnih ciljeva. Uzrok tome je nesklad između interesa menadžera i dionika. Ostvarujući kratkoročne ciljeve menadžeri sebi osiguravaju povećane prihode i nagrade. S druge strane, praksa pokazuje da organizacije koje gaje dugoročnu orijentaciju, na dulje pruge ostvaruju veću vrijednost i za dioničare. Zadaća je vodstva postaviti i komunicirati viziju koja uzima u obzir i balansira kratkoročne i dugoročne ciljeve.

Szekely i Kirsch (2005) razmatraju zahtjeve koji se postavljaju pred menadžera, među kojima je prvi otvorenost prema angažmanu dionika. Kako bi se razvilo uzajamno razumijevanje pristupa i očekivanja, uključujući i pribavljanje prikladnih referentnih mjera, važno je angažirati sve ključne dionike. Taj angažman nije samo ulazak u dijalog već treba proizvesti stvarne efekte učenja koji će dovesti do inovacija i poboljšanja u procesima i proizvodima. Angažman unutarnjih i vanjskih dionika kao i sektorskih inicijativa podržava proces učenja i povećava vjerodostojnost, posvećenost i inovacije u društveno odgovornom poslovanju.

Gledano iz perspektive društveno odgovornog poslovanja možemo uočiti da je vlasnik (dioničar) samo jedan od dionika poslovanja organizacije. Zaključujemo da istovrstan odnos agent – principal koji postoji između menadžera i vlasnika, postoji također između menadžera i drugih dionika poslovanja kojim upravlja menadžer. Teorija agencije istražuje odnos principala i agenta, nastojeći riješiti probleme koji proizlaze iz različitosti njihovih interesa. U ovom radu pretpostavili smo mogućnost primjene teorije agencije i na odnos menadžera s ostalim dionicima poslovanja, s ciljem rješavanja problema različitosti njihovih interesa.

AGENCIJA I VODSTVO

U radu koji se smatra začetkom teorije agencije Jensen i Meckling (1976) kažu da njihova analiza baca novo svjetlo, i ima posljedice, na razna pitanja uključujući definiciju poduzeća, razdvajanje vlasništva i kontrole, te društvenu odgovornost poslovanja.

Važno je razumjeti da poduzeće po pretpostavci postoji radi dobrobiti svojih vlasnika za koje se pretpostavlja da su jedino zainteresirani za uvećavanje vlastitog bogatstva. Menadžeri su donositelji odluka u poduzeću i implicitno se pretpostavlja da djeluju u najboljem interesu vlasnika, bilo zato što su i sami vlasnici ili zato što dijele zajedničke interese s njima. Drugim riječima, za menadžere se pretpostavlja da će donijeti iste odluke koje bi i vlasnik donio, bez obzira na svoje osobne interese.

Za menadžere se stoga pretpostavlja da objektivno ocjenjuju razne akcije i uvijek odabiru najpovoljniju za vlasnika poduzeća. Menadžerski računovođa će se pobrinuti da pribavi 'prave' informacije u kombinaciji s 'pravim' modelima odlučivanja koji će pomoći menadžeru u donošenju 'prave' odluke. Očita zamjerka ovom pristupu je što ne uzima u obzir mogućnost da menadžeri nemaju iste interese kao i vlasnik, to će vjerojatno utjecati na njihov proces odlučivanja. Teorija agencije bavi se ovim problemom, u pokušaju stvaranja stvarnije predstave procesa odlučivanja.

Teorija agencije prepoznaje ljudsku nevoljkost da zanemare vlastite interese pri donošenju odluka. Ljudi se ne ponašaju nesebično. To je relativno nov pristup analizi donošenja odluka koji pruža okvir unutar kojega političke i ponašajne aspekte donošenja odluka možemo promatrati kao dio tog procesa. Teorija je stoga prije deskriptivna nego normativna, jer pokušava razumjeti i objasniti što se događa u praksi umjesto da propisuje što bi se trebalo događati. Ona vidi menadžera kao agenta vlasnika poduzeća, na čije akcije menadžersko računovodstvo nastoji utjecati.

Agencijski odnos postoji kad jedna strana, principal (P), unajmi drugu stranu, agenta (A), da obavi neke zadatke. Taj odnos je primjenjiv na mnoge odnose nadređeni-podređeni, u poslovanju i drugdje. U kontekstu menadžerskog računovodstva agencijski odnos se može vidjeti u odnosu dioničara i direktora, direktora i menadžera, te menadžera i ostalih zaposlenika. U ovom poglavlju usredotočit ćemo se na odnos vlasnika poduzeća i njegovih menadžera, to jest principal-agent odnos vlasnika-menadžera.

U agencijskoj teoriji za P i A pretpostavljamo da su racionalne ekonomične osobe – da znaju što rade i da to rade dosljedno i racionalno. Također se pretpostavlja da su oboje motiviranim vlastitim interesima, i da se mogu razlikovati u sklonostima, vjerovanjima i informacijama koje posjeduju. Oboje žele maksimizirati svoju 'korisnost' (vrijednost ili dobrobit koju ostvaruju sa svakim primljenim ekonomskim dobrom). P i A mogu imati različite sklonosti ka riziku, čime ćemo se pozabaviti kasnije. Agencijska teorija usmjerena je na oblikovanje ugovora između P i A koji će utvrditi kombinaciju poticaja, rizika i informacijskog sustava koja će maksimizirati korisnost P, pod ograničenjem da treba osigurati da i A-ovi interesi također budu zadovoljeni njegovim aktivnostima. Tako teorija agencije služi kao sredstvo za uspostavljanje ugovora između principala i agenta koji će osigurati optimalnu uspješnost agenta u korist principala. U nastavku ćemo razmotriti ključne elemente teorije agencije, usredotočivši se na odnos vlasnik-menadžer.

Vlasnici poduzeća osiguravaju kapital i pretpostavlja se da ih isključivo zanima povrat koji će ostvariti od upotrebe tog kapitala u poduzeću – monetarna vrijednost njihove investicije. Menadžeri pak, ostvaruju korisnost ne samo iz bogatstva koje stječu temeljem zaposlenja u poduzeću, već i iz svojeg neradnog vremena, kad ne rade za poduzeće. Tako menadžeri grade korisnost iz svih svojih aktivnosti, bile te aktivnosti povezane s poduzećem u kojem su zaposleni ili ne. Treba uvažavati tu razliku između 'korisnosti' i 'monetarne vrijednosti' u ovom kontekstu, jer se korisnost odnosi na dobrobit općenito a ne samo na bogatstvo.

Iako je točno da menadžeri svoju korisnost izvode iz dodatnog bogatstva, to nikako nije linearan odnos, gdje jednako povećanje bogatstva znači jednako povećanje korisnosti. Menadžeri će vidjeti veću korisnost iz jediničnog povećanja na nižim razinama bogatstva, a kako se bogatstvo povećava tako će se dodatna korisnost koju menadžer percipira pri jediničnom povećanju bogatstva smanjivati. Korisnost za menadžera, koja proizlazi iz bogatstva, podliježe smanjujućim marginalnim doprinosima. Pri višim razinama bogatstva nefinancijski čimbenici, kao što su status i pritisci povezani s poslom, dobivaju veći značaj.

Također, pretpostavlja se da menadžeri cijene svoje neradno vrijeme – vrijeme u kojem ne ulažu nikakav rad koji povećava očekivanu vrijednost poduzeća za njegovog vlasnika. Svaki napor vezan uz posao u to vrijeme stvara negativnu korisnost, čime se menadžerova funkcija korisnosti pomiče prema dolje. Pojam 'neradno' u ovom kontekstu podrazumijeva sve što je suprotno naporu koji povećava očekivanu vrijednost poduzeća za vlasnika. To uključuje i potrošnju pogodnosti vezanih uz posao, kao službenih automobila, raskošnih ureda i slično. Potrošnja takvih pogodnosti odvraća vlasnikov kapital od onoga što bi vlasnici smatrali produktivnim ulaganjem u menadžerovu osobnu potrošnju.

Vlasnici ulažu kapital u poduzeće i unajmljuju menadžere da upravljaju u njihovo ime. Menadžeri raspoređuju svoje vrijeme na poslu između produktivnog i neproduktivnog ('zabušavanja'), i raspoređuju resurse poduzeća između produktivnih ulaganja i potrošnje na pogodnosti. Intuitivno rješenje za ovu situaciju bilo bi da vlasnici jednostavno nadziru akcije menadžera da bi smanjili 'zabušavanje' i preveliku potrošnju pogodnosti, ali to može biti jako teško u praksi. Prvo, zadaci koje obavljaju menadžeri su relativno kompleksni i stoga ih teško razumiju vlasnici koji nisu izravno uključeni u detaljno vođenje poslovanja. Drugo, menadžeri donose odluke u neizvjesnom okolišu što otežava vlasnicima ocjenjivanje prikladnosti menadžerskih akcija u bilo kojem danom skupu okolnosti. Konačno, možda najvažnije, informacije nisu ravnomjerno raspodijeljene između menadžera i vlasnika. Taj problem je poznat kao informacijska asimetrija i ima dva odvojena iako povezana elementa: moralni hazard i negativnu selekciju.

Moralni hazard – nastaje kad je vlasniku teško ili skupo promatrati i zaključivati o količini truda koji ulaže menadžer. U takvoj situaciji menadžer je neminovno u iskušenju izbjegavati rad u skladu s ugovorom jer vlasnik ne može sagledati pravo stanje. Menadžeri također mogu biti potaknuti na prikrivanje pravog stanja, lažnim prezentiranjem stvarnih ishoda u izvještajima vlasniku. Računovodstvo predstavlja jedno takvo sredstvo za prikrivanje stvarnih ishoda kroz sposobnost da ishode iz nekog niza aktivnosti predstavi na više od jednog načina.

Negativna selekcija - dok se moralni hazard odnosi na posljedice informacijske asimetrije koje nastaju nakon odluke, negativna selekcija je povezana sa situacijom prije odluke. Pošto sve informacije koje su poznate menadžeru prije odluke nisu na raspolaganju i vlasniku, vlasnik ne može biti siguran da je menadžer donio odgovarajuću odluku u danim okolnostima. Dodatno, menadžer nema poticaja otkriti što zna jer time olakšava principalu valjanu procjenu njegovih akcija ubuduće.

Postojanje informacijske asimetrije znači da ako vlasnik želi pribaviti relevantne informacije o menadžerovom trudu, on mora ili pouzdati se u komunikaciju koju dobiva od samog menadžera, ili snositi troškove nadzora. Jedan od primjera troškova nadzora je godišnja revizija financijskih izvještaja poduzeća. Zaista, takve revizije su ustanovljene kao mjera osiguranja za one investitore koji ne sudjeluju neposredno u aktivnostima poduzeća. Jedan mogući pristup ovom problemu je da se menadžeri obavežu postupati u najboljem interesu vlasnika, ali vlasnik će tada isto imati troškove radi učvršćivanja te obaveze. I u tom slučaju moguće je da menadžer ne dijeli s vlasnikom iste pretpostavke i uvjerenja, tako da i dalje može predstavljati rezidualni gubitak.

Teorija agencije, primijenjena u praksi, usmjerena je na oblikovanje ugovora o radu koji će reducirati zabušavanje i potrošnju pogodnosti, tako da menadžer, umjesto da radi u vlastitom interesu, bude motiviran raditi što više u interesu vlasnika. Rješenja problema agencijskog odnosa se često opisuju kao 'drugo najbolje' zbog konfliktnih implikacija motivacijskog utjecaja poticaja i aspekta podjele rizika u agencijskom odnosu.

Optimalni ugovor trebao bi postići optimalnu raspodjelu rizika. Vlasnik može imati raznolik portfelj dionica pa se smatra rizik-neutralnim, tj. neće u obzir uzimati rizik pri odlučivanju o jednom ili drugom slijedu akcija. Menadžer, naprotiv, ne može uvesti raznolikost u svoj posao tako da će biti nesklon riziku i nastojati ga minimalizirati u svojim odlukama. U toj situaciji optimalna raspodjela rizika je da vlasnik snosi većinu rizika jer menadžer će zahtijevati kompenzaciju za nošenje rizika, dok vlasnik neće.

Fiksna plaća menadžera, neovisna o učinkovitosti, to postiže jer je menadžerova plaća zaštićena od nesigurnosti koje utječu na očekivane ishode. Ta je plaća nagrada za menadžerov trud, međutim ona ne daje poticaja menadžeru da uloži optimalni trud. Pošto se menadžerov trud ne može realistično mjeriti, onda jedino povezivanje njegovog prihoda s učinkovitošću može osigurati njegovu motivaciju. To opet izlaže menadžera riziku, pa je raspodjela rizika ispod optimalne.

'Prvo najbolje' rješenje bilo bi dati fiksnu plaću 'savjesnom' menadžeru koji ulaže optimalni trud. Takvo rješenje, međutim, nije održivo jer nije realno moguće procijeniti djeluje li menadžer 'savjesno' ili ne u nekom specifičnom skupu okolnosti.

ZAKLJUČAK

Vodstvo je kompleksna tema i ključna za razumijevanje djelovanja društveno dogovornog poslovanja u organizacijama. Ima mnogo teorija vodstva koje su donekle primjenjive i relevantne. Iako teorija agencije nudi pogodnosti u načinu na koji objašnjava ponašanje menadžera u organizacijama, nužno je prepoznati da također trpi neka ograničenja:

   - Temelji se na jedno-periodičkom modelu; to nije dinamički model i ne mora biti primjenjiv u, realističnijem, više-periodičkom okruženju.

   - Njena pretpostavka, da su i principal i agent racionalni i nastoje maksimizirati korisnost, još uvijek je predmetom rasprave.

   - Analiza je ograničena na jednog principala i jednog agenta, i stoga rezultati ne moraju biti primjenjivi u okruženjima s više principala i više agenata.

Ipak, teorija agencije je jedan značajan aspekt razumijevanja ponašanja organizacije, pa također i koristan alat za proučavanje društveno odgovornog ponašanja. Ima potencijal za stvaranje okvira u kojem bi se mogli rješavati problemi odnosa agent – principal između menadžera i dionika poslovanja organizacija. Pošto je ovdje riječ o relaciji 'mnogi – mnogi' potrebno je razvijati teoriju agencije kako bi obuhvatila model s više principala i više agenata.

Ključni rezultat ovog istraživanja je zaključak da koncept društveno odgovornog poslovanja kao skupa dragovoljnih odluka i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje dugoročne dobrobiti za sve dionike nije djelotvoran i da je to posljedica različitosti interesa dionika i menadžera, kao i stalne suprotstavljenosti kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Moguće rješenje vidi se u sklapanju ugovora koji bi menadžera obavezivali u odnosu na druge dionike poslovanja, na sličan način kako ga obavezuje ugovor s vlasnikom. Daljnje istraživanje i razvoj teorije agencije u tom pravcu može pomoći u oblikovanju takvih ugovora.

REFERENTNA LITERATURA:

Cavico, F. J. (2013). Corporate Social Responsibility and Leadership: Legal, Ethical, and Practical Considerations for the Global Business Leader. Davie FL, USA : ILEAD Academy.

D’Amato, A., Henderson, S., & Florence, S. (2009). Corporate Social Responsibility and Sustainable Business: A Guide to Leadership Tasks and Functions. Greensboro, North Carolina: Center for Creative Leadership.

Ditlev-Simonsen, C. D., & Midttun, A. (2011). What Motivates Managers to Pursue Corporate Responsibility? A Survey among Key Stakeholders. Corporate Social Responsibility and Environmental Management, 25–38.

Jensen, M. C., & Meckling, W. H. (1976.). Theory of the Firm: Managerial Behavior, Agency Costs and Ownership Structure. Journal of Financial Economics, 3(4), 305-360.

Szekely, F., & Knirsch, M. (2005.). Responsible Leadership and Corporate Social Responsibility: Metrics for Sustainable Performance. European Management Journal, 23(6), 628–647.

Popularne teme
.NET ABAP ADFS Agile Always On Anemic Model Angular Azure Backbone BI BI projekti Bootstrap building people business inteligence Business Intelligence Change Chrome CI CITCON Claims compile Continuous Delivery continuous deployment Continuous Integration CSR d3js data data visualization Data visualization alati DDD dekompozicija dependency injection dinamička forma dinamički parametri dinamički query distribuirani razvoj Domain-Driven design DOP društvena odgovornost edge-based video analytics Eliminating waste enkapsulacija enterprise razvoj softvera ERP ETL Excel FIORI Frontend game Geopackage GPKG GIS Git Groovy heat map HICCUPS Hichert HTML IBCS interoperability invision IoT IPSO izvještavanje java java lambde benchmark JavaFX Javascript Jazz Build Engine JBE Jenkins jquery jqueryui jsfiddle JVM Kaizen Kanban KING ICT Kingovci Knockout kvaliteta leadership Lean M language Management Maven Metodologija microservices Microsoft mobile Mobility mockups moć monday game NetWeaver network nodejs OGC OKR open source optimizacija organizacija organizacijska struktura OutOfMemoryError outsourcing paginacija Performance performanse PERT PMI podatkovni skup pouzdanost Power BI Power Map Power Pivot Power Query Power View pretraga proces procjena Product Owner programming proizvod Project manager projektni plan radar Rational Team Concert razvoj tima Release resize responsive charts REST retrospektiva Rich-Domain model Roko Roić rolling wave planning RTC SAP scale scatterplot chart Scrum scrum team scrum tim service boundaries single responsibility principle Single Sign-On smart metering SoapUI social responsibility softver Software software prototyping Software Testing Club Spring Boot SQL standard sustav videonadzora svg Team team building team development Team Foundation Server terminski plan Testing tim timesheet timovi Toggl.com touch transakcijski nadzor tražilica Uspjeh Visual Studio vodstvo vodstvo leadership moć društvena odgovornost DOP social responsibility CSR vođenje projekata WBS Web Zagreb STC

PRIJAVA NA NEWSLETTER

Najnovije novosti iz ICT svijeta